Autogeni trening - Iz Wikipedije, besplatne enciklopedije
Autogeni trening je tehnika opuštanja koju je razvio njemački psihijatar
Johannes Schultz i prvi put ju je objavio 1932. godine. Tehnika uključuje
svakodnevno vježbanje koje traje oko 15 minuta, obično ujutro, u vrijeme ručka,
i na večer. Tijekom svake serije vježbi vježbač će ponoviti niz predodžbi
(vizualizacija) koje ga uvode u stanje opuštanja. Svaka serija vježbi može se
vježbati u izabranom položaju (npr. ležeći položaj, sjedeći položaj, položaj
kočijaša itd.). Tehnika se može koristiti za ublažavanje mnogih psihosomatskih
poremećaja koje izaziva stres.
Schultz je naglašavao sličnosti autogenog treninga s tehnikama joge i
meditacije. Autogeni trening je način utjecanja (utječe) na autonomni živčani
sustav. Abbe Faria i Emile Coue bili su prethodnici Schultza. Postoje mnoge
sličnosti autogenog treninga i Jacobsonove progresivne mišićne relaksacije.
Često se može olakšati ulazak u autogeno stanje opuštenosti ("trans")
brojanjem od jedan do deset, a izlaženje iz "transa" (opoziv)
brojanjem unatrag od deset do jedan. To je još jedan postupak preuzet od
progresivne relaksacije.
Učinci autogenog treninga
Autogeni
trening vraća ravnotežu između aktivnosti simpatičkog (borba ili bijeg) i
parasimpatičkog (odmor i probava) autonomnog živčanog sustava. To ima važan
učinak na zdravlje, jer parasimpatička
aktivnost potpomaže probavu i pokrete crijeva, snižava krvni tlak,
usporava otkucaje srca, te poboljšava funkcije imunog sustava.
Kontraindikacije
Autogeni trening je kontraindiciran ili treba biti prilagođen, kod niza
poremećaja, uključujući npr.: bolesti i poremećaji srca kao što je srčani udar
(infarkt miokarda), šećerna bolest (dijabetes melitus), psihotična stanja kao
što je shizofrenija, glaukom, ovisnost o alkoholu ili drogama, padavica
(epilepsija).
Klinički dokazi
Autogeni
trening je bio predmet kliničkih procjena (vrednovanja, evaluacija) od njegovih
ranih dana u Njemačkoj, a od ranih 1980-ih godina i u cijelom svijetu.
U 2002.
godini objavljena je u Applied Psychophysiology and Biofeedback
(Primijenjena psihofiziologija i biološka povratna sprega) (Stetter &
Kupper 2002), meta-analiza 60 studija koja je pronašla značajne pozitivne
učinke liječenja autogenim treningom u odnosu na kontrolnu skupinu kod raznih
poremećaja; ti su pozitivni učinci autogenog treninga bili slični najboljim
preporučenim suparničkim (konkurentskim)
terapijama; te je pronašla dodatne pozitivne učinke kod pacijenata, kao
što je njihovo primijećeno poboljšanje kvalitete života.
U Japanu su četiri istraživača iz Tokyo Psychology and Counseling Service
Center (Tokijski centar za psihologiju i savjetodavne usluge) formulirali
mjerila za izvještavanje kliničke djelotvornosti autogenog treninga (IMYK
2002).
Literatura:
- Bird, Jane; Christine Pinch (2002). Autogenic
Therapy - Self-help for Mind and Body. Newleaf (Gill & Macmillan).
ISBN
978-0717134229 http://en.wikipedia.org/wiki/Special:BookSources/9780717134229
- Luthe
Dr W & Schultz Dr JH, "Autogenic Therapy", first
published by Grune and Stratton, Inc., New York, (1969). Republished in
(2001) by The British Autogenic Society.
- Ikezuki,
Miyauchi, Yamaguchi, and Koshikawa, (IMYK 2002). Development of
Autogenic Training Clinical Effectiveness Scale (ATCES). In Japanese
Journal of Psychology 72(6):475-481. PubMed index 11977841 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11977841
- Stetter
& Kupper (2002). Autogenic training: a meta-analysis of clinical
outcome studies. In Applied Psychophysiology and Biofeedback
27(1):45-98. PubMed index 12001885
- http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12001885
Web linkovi:
- The
British Autogenic Society http://www.autogenic-therapy.org.uk/
- Autogenics: A self-help training
schedule http://www.guidetopsychology.com/autogen.htm
Autogeni trening - The British Autogenic Society (BAS)
1: Autogeni trening - pregled
Autogeni
trening (AT) je vrlo djelotvoran i opsežan terapijski sustav koji obuhvaća i
duševnu i tjelesnu komponentu zdravlja. AT vas uči vještinama koje omogućavaju
vježbačima iskorištavati njihove vlastite kapacitete za samoliječenje i
samousavršavanje.
Jezgra AT-a
je tečaj tijekom kojeg vježbači uče niz jednostavnih vježbi o tjelesnoj
svjesnosti i opuštanju, čija je namjena isključenje tjelesnog sustava 'borba
ili bijeg' koji je povezan sa stresom i uključenje tjelesnog sustava 'odmor,
opuštanje i rekreacija'.
Tijekom
treninga vježbač ima priliku učiti i doživjeti pasivnu koncentraciju, stanje
pozorne ali odvojene svjesnosti koje omogući vježbaču da probije začarani krug
prekomjernog stresa, bez obzira na njegovo porijeklo.
Jednom
naučene, ove vježbe AT-a formiraju doživotnu vještinu koja može postati dio
zdravog načina življenja. One ne zahtijevaju posebnu odjeću ili neugodne
stavove tijela.
Ublažavanje simptoma stresa i
drugih tegoba
Znanstvene studije
pokazale su da je AT vrlo djelotvorna terapijska tehnika u preventivnoj
medicini i učinkovita terapija za različite poremećaje povezane sa stresom. AT
može ublažiti napetost i nesanicu, smanjiti tjeskobu i ispitnu nervozu te
pomoći kod velikog broja psihički uzrokovanih poremećaja. Nedavno istraživanje
je pokazalo da AT smanjuje rizične faktore srčanog udara kao što su na primjer
visok krvni tlak i krvni kolesterol.
AT koriste
ljudi svih životnih dobi za poboljšanje liječenja, radnog učinka i
kreativnosti. Uče ga sportaši za poboljšanje sportskih rezultata, piloti i
posade aviona kako bi ublažili sindrom brze promjene vremenske zone i zamor te
poslovni ljudi da bi optimizirali učinkovitost i koncentraciju i smanjili
stres. Koristili su ga i astronauti kako bi se mogli bolje prilagoditi na
okolnosti svemirskih putovanja.
Koje su glavne koristi AT-a?
Autogeni
trening, kao samostalan tretman može:
- pomoći
ljudima prebaciti se sa stresa u opušteno stanje po želji
- smanjiti
ili eliminirati tjeskobu i napade panike
- povećati
samopouzdanje i samopoštovanje
- značajno
poboljšati kvalitetu sna
- smanjiti
postotak učestalosti (učestalost napada) blage do
umjerene depresije
- ponuditi
tehniku za samo-osnaživanje i osjećaj veće kontrole (više u kontroli)
- povećati
koncentraciju i pažnju.
AT je vaš
osobni prijenosni tretman. Vi možete vježbati AT skoro bilo gdje – sjedeći na
običnoj stolici ili ležeći na podu. Vi ne trebate posebnu odjeću ili opremu i
možete vježbati u vašem domu, u uredu, zračnoj luci ili vlaku.
2: Porijeklo
autogenog treninga
Autogeni trening, ili AT, razvio je u ranim godinama dvadesetog stoljeća
psihijatar i neurolog Dr. Johannes Schultz.
Schultz je otišao u Lausannu u Švicarskoj studirati medicinu (na studij medicine) 1907. i počeo je
svoju specijalizaciju psihijatrije 1909. Iste godine napisao je recenziju
Freudove Psihoanalize. Utjecaj i
podrška koju je Schultz dobio od Freuda očite su od njihovog prvog susreta:
"Freud me je pogledao od glave do pete i rekao: 'Vi sigurno ne
vjerujete da biste vi mogli liječiti?' na što sam ja odgovorio: 'Nikako, ali ja
mislim da bih, kao i vrtlar, mogao otkloniti prepreke koje sprječavaju istinski
razvoj osobe.'
' Onda ćemo se mi
razumjeti,' odgovorio je Freud, završavajući naš razgovor s čarobnim
osmijehom."
Iz članka Dr Karla
Wongstchowskog 'Schultz kao čovjek', Bilten lipanj 1987, Britansko udruženje za
Autogeni trening i terapiju (British Association for Autogenic Training and
Therapy):
Godine 1912. Otto Binswanger, kojeg je naslijedio kao profesor
psihijatrije 1915., pozvao je Schultza u Jenu.
Na Schultza je duboko utjecalo pionirsko istraživanje profesora Oscara Vogta (1870-1959), psihijatra i
neuro-fiziologa koji je bio posvetio svoj život psihosomatskoj medicini ili
kako ga je on nazvao 'problem um-tijelo'. U svojem istraživanju Vogt je bio
uočio da su pacijenti koji su vježbali jednostavne govorne vježbe da bi
izazvali hipnozu izvijestili o stanju dobrobiti. Nestajale su tegobe kao na
primjer glavobolja, umor i tjeskoba. Nadalje, mnogi pacijenti su izvijestili o
osjećajima težine i ugodnim osjećajima topline.
Schultz je bio sistematično istraživao pitanje mogu li pacijenti postići
slično stanje bez hipnoze, jednostavno usmjeravajući pažnju prema osjećajima
težine i topline u udovima. On je pronašao da oni to mogu učiniti, pod
određenim uvjetima, koristeći pasivnu koncentraciju kombiniranu s jednostavnim
govornim formulama koje su sadržavale u sebi težinu i toplinu. Schultz je
objavio 1912. godine svoje rane nalaze istraživanja koje je nazvao Vježbe autogenih organa.
Godine 1924. Schultz se preselio u Berlin i bio je u tijesnom kontaktu s
Vogtom, koji je vršio istraživanje na Neuro-biološkom institutu za istraživanje
mozga. Schultz je nastavio svoje istraživanje, a obavljao je i psihijatrijsku
praksu i podvrgavao se vlastitoj Trening analizi. Godine 1932. Schultz je
objavio prvo izdanje Autogenog treninga,
u kojem je potanko opisao kliničku primjenu šest standardnih autogenih gesla, a
koji su još uvijek i danas srž AT-a.
U kasnim četrdesetim godinama dvadesetog stoljeća Dr. Wolfgang Luthe je postao Schultzov
student, studirajući psihosomatsku medicinu i autogeni trening. U pedesetim
godinama dvadesetog stoljeća Luthe je emigrirao u Montreal u Kanadi gdje je
nastavio razvijati autogeni trening kao docent psihofiziologije na Montrealskom
sveučilištu.
Schultz i Luthe surađivali su u pisanju i uspoređivanju istraživanja
svih vidova autogenog treninga. Godine 1969., godinu dana prije Schultzove
smrti, objavili su pet daljnjih svezaka o autogenom treningu koji čine
plodonosan rad o ovom predmetu. Otad, nekoliko izdanja ovih svezaka je bilo
objavljeno na devet jezika.
Godine 1978. Dr. Malcolm
Carruthers i psihoterapeut Vera Diamond studirali su
autogeni trening kod Dr. Luthea u Montrealu i donijeli su tu metodu u
Britaniju. Prvi tečajevi Autogenog treninga su bili održani u Ulici kraljice
Anne u Londonu godine 1979., i Britansko udruženje za autogeni trening i
terapiju je bilo temeljeno 1984. Ono je postalo Britansko autogeno društvo
(BAS) 1999. Autogeni trening se sada primjenjuje u nekoliko zemalja diljem
svijeta, ali posebno u Europi i Japanu. Centri kao na primjer Schultzov
Institut u Berlinu i Institut Oskara Vogta na Kyushu Sveučilištu u Japanu,
vrhovni su na polju istraživanja, razvoja i vježbanja AT-a. Kraljevska londonska
Homeopatska Bolnica nudila je 20 godina s vrlo pozitivnim rezultatima AT
pacijentima koji boluju od raznolikih bolesti.
3: Osnovne vježbe
autogenog treninga: jezgra autogenog treninga
Jezgra AT-a je osnovni tečaj tijekom kojeg vježbači uče jednostavne mentalne
vježbe koje im omogućavaju da uđu u duboka stanja opuštenosti i da osjete
olakšanje od negativnih učinaka stresa (ublažavanje negativnih učinaka stresa).
Mnogima će osnovni tečaj AT-a zadovoljiti njihove potrebe za snažnom
tehnikom samopomoći koju mogu upotrijebiti za ublažavanje stresa, za
pronalaženje dublje emocionalne ravnoteže i unutarnje dobrobiti, kao i za poboljšanje
njihovog općeg zdravlja.
Nakon početne osobne procjene, vježbe AT-a uče se tijekom 8 - 10 tjedana
pojedinačno (1 sat) ili u malim grupama (90-120 minuta). Vježbe se izvode oko
10 minuta triput dnevno. Vježbači vode kratko dnevno bilježenje iskustava
(dnevnik), tako da terapeut (voditelj) može pratiti napredak.
Standardni stavovi
Za AT ne trebaju posebna odjeća ili neobični stavovi. AT se vježba u
tišini, udobno smješteni u jednom od tri standardna stava: jednostavan sjedeći
stav, stav u naslonjaču, ležeći stav.
Vježbe se sastoje od tihog ponavljanja jednostavnih formula (gesla), dok
se vježbač koncentrira na različite organe tijela. Formule (gesla) su
dizajnirane da bi se usmjerila pažnja na tjelesne osjećaje koji su povezani s
opuštanjem i sa stanjem 'odmora i probave' autonomnog živčanog sustava: toplina
i težina u udovima, toplina u solarnom pleksusu (trbuhu), ravnomjernost kucanja
srca, i tako dalje.
Stanje pasivne
koncentracije
Bitno obilježje AT-a je činjenica da se vježbe izvode u stanju pasivne
koncentracije, u kojem svijest prestaje težiti bilo kojem određenom rezultatu,
i postaje budan ali pasivan promatrač, koji uočava sve što se događa, ali ne
brine o postignućima ili rezultatima. U ovom stanju, prirodni samoregulacijski
mehanizmi mogu optimalno djelovati, dovodeći do uravnoteženja aktivnosti između
lijeve i desne polutke mozga, i pomažući djelovanje imunskog sustava.
Pasivna koncentracija, s naglaskom na odvojenom promatraču, podsjeća na
neke sustave meditacije i
duhovne prakse, kao što je na primjer budistička tehnika 'pozornosti'.
Međutim, AT nije
sustav vjerovanja, već praktičan alat koji će svaki pojedinac primijeniti na
svoj osobit način.
Kad se svjesno ja (ego) prestane
brinuti o 'poslovima', o težnjama i o analiziranju te poprimi ulogu pasivnog
promatrača, ono popušta u svojoj ulozi cenzora nesvjesnog sadržaja. Tada mogu
početi izranjati potisnute uspomene i osjećaji koji se odnose na (pripadaju) uznemiravajuće ili traumatske
životne događaje, isto kao što mogu izranjati bolovi povezani s preboljelom tjelesnom
ozljedom. Dio uloge terapeuta (voditelja) je izbliza motriti znakove ovakvih
poremećaja i poučavati vježbače jednostavnim strategijama i stavu pozorne
svjesnosti i povjerenja, da bi se dopustilo da se takvi uznemirujući sadržaji
neškodljivo otklone.
Povećanje
kreativnosti
Ovaj pojačan pristup prema nesvjesnim sadržajima psihe može objasniti
doprinos koji AT može dati kreativnosti, kao i činjenicu da ti vježbači izvješćuju
o većem pristupu mašti i većoj sposobnosti da zapamte snove.
AT kao svakodnevni
alat
Potkraj osnovnog tečaja AT-a, vježbači bi trebali biti sposobni (u mogućnosti) vježbati AT i postići stanje
opuštenosti u različitim svakodnevnim situacijama: putujući u vlaku ili
autobusu, dok imaju par minuta slobodnog vremena u uredu, dok sjede u čekaonici
zubara ili čak sjedeći na zubarskoj stolici! Redovito vježbanje AT-a u
standardnim stavovima i idealnim situacijama omogućava da se koristi AT-a
prenesu na svakodnevne situacije (prilike), uključujući i one koje bi normalno
mogle uzrokovati stres ili strah (uznemirenost). Ovo je konačni cilj upotrebe
AT-a kao svakodnevnog alata za obranu od stresa i za održavanje mirnoće i
duševne ravnoteže.
Posljednje vježbe
Tijekom posljednjeg razdoblja vježbanja AT-a, terapeut (voditelj) će
raspraviti način na koji se dodatna, osobna gesla (formule) i vježbe mogu
prilagoditi specifičnim potrebama vježbača. Ovo se može odnositi na tjelesne
probleme, kao što su na primjer sindrom iritabilnog crijeva ili migrena,
neželjene navike kao što su na primjer pušenje ili prejedanje ili pak psihičke
tegobe kao što su na primjer nesanica ili tjeskoba (anksioznost).
Nakon učenja osnovnog tečaja AT, neki vježbači mogu nastaviti
istraživati dublje psihoterapijske ili duhovne potencijale AT-a vježbajući
napredne tehnike autogenog treninga.
4: Viši stupanj
autogenog treninga (Napredne vježbe)
Za većinu vježbača, tečaj osnovnih vježbi autogenog treninga će
zadovoljiti njihov zahtjev za doživotnim vještinama za ublažavanje stresa
(liječenje, upravljanje, rukovođenje, vodstvo) i osobni razvoj. Za one koji
žele nešto više postoje dvije napredne tehnike: autogene meditativne vježbe i
autogena neutralizacija.
Ovo su odvojene vježbe, prepuštene slobodnom izboru vježbača s posebnim
zahtjevima. Napredne vježbe mogu vježbati samo vježbači koji su završili tečaj
osnovnih vježbi autogenog treninga.
Autogene
meditativne vježbe
Autogene meditativne vježbe mogu se početi vježbati tek kada vježbači
imaju 6-12 mjeseci iskustva s osnovnim vježbama autogenog treninga. U tom
vremenu oni bi mogli biti bez poteškoća u autogenom stanju do 40 minuta.
Autogene meditativne vježbe su nastale nakon Schultzovih opažanja
vizualnih fenomena koje su vježbači AT-a spontano doživljavali vježbajući
osnovne vježbe na tečaju AT-a. On je smislio niz vježbi koje su slijedile
prirodan uzorak razvoja od vrlo jednostavnih do vrlo pomno razrađenih vizualnih
predodžbi.
U početnim vježbama višeg stupnja AT-a, vježbač se usredotočuje na
spontano iskustvo (spontani
doživljaj) vizualnih
predodžbi različitih boja dok se nalazi tijekom dugotrajnih razdoblja u
autogenom stanju. Tijekom ovog razdoblja može prevladavati "omiljena (željena)" individualna boja. Vježbe napreduju usredotočavajući se na
individualne boje po želji, usredotočavajući se na konkretne vizualne objekte i
zatim zamišljajući apstraktne pojmove kao što su ljubav ili sreća (radost,
veselje). Napokon, vježbač se usredotočuje na pitanja kao što su na primjer ''Što ja želim?'' ili ''Što mogu učiniti?''. Ova pitanja prizivaju
odgovore iz podsvijesti (nesvjesnog), po mogućnosti u
obliku vizualne priče ili metafore.
Postoji sedam autogenih meditativnih vježbi. Ova su poučavaju tijekom 14
tjedana, naime, po jedna nova vježba se uči svaka dva tjedna. Grupne vježbe
traju dva sata.
Vježbe
Na svakoj vježbi predstavljena je drugačija tema. Vježbači se vode kroz
svaku pojedinu vježbu čiji je cilj produbiti poznavanje samog sebe na
psiho-duhovnoj razini. Ovdje djeluje autogeno načelo da se pusti da se spontano
pojavljuju odgovori na teme kao i da se bude pasivan promatrač.
Ove vježbe vode do uklapanja (integracije)
misli
i djela, do sklada između različitih komponenti psihe - super-ego, ego i id (koristeći frojdovsku terminologiju),
do sklada između vanjskog i unutarnjeg svijeta, između samosvjesnosti i
samorealizacije.
Predodžbe koje nastaju tijekom autogenih meditativnih vježbi, pružaju
daljnji alat za pomoć vježbaču rješavati
životne teškoće i patnju. AT pridonosi iskustvu otvaranja sebe prema
cjelokupnosti života i prema usredotočavanju na bitno. AT pojačava i pojašnjava
vlastita uvjerenja promicanjem tolerancije. On poučava osnovni stav prema
opuštanju koji pomaže razviti nepokolebljivost bez krutosti kroz oslobađanje od
tjelesnih i emocionalnih napetosti i proizlazećeg samoupoznavanja.
Kontraindikacije
Ako je voditelj AT-a svjestan traume koju nagađa ili koja se izražava u
tjelesnim i emocionalnim pražnjenjima koja su uznemirila vježbača tijekom
osnovnih vježbi, ovo je znak da ego
vježbača još nije dovoljno jak da bi rješavao traumatski sadržaj (na primjer
dugotrajno tjelesno ili spolno zlostavljanje tijekom djetinjstva, bez da je ono
već otkriveno). Bitno je da se ovaj strah poštuje i da se vježbaču dozvoli da
ostavi na miru ovaj traumatski sadržaj ili ako je spreman, da ga se usmjeri
prema psihoterapiji ili savjetovanju.
Autogena
neutralizacija
Autogena neutralizacija je moćna metoda psihoterapije, i može biti pogodna ako su vježbači doživjeli
emocionalne tegobe tijekom osnovnih vježbi AT-a, koje nisu bile riješene. Ona
se zasniva na hipotezi da mozak ima samoregulacijski potencijal i njegovi
upravljački sustavi imaju sposobnost dovesti u red funkcionalne poremećaje na
djelotvoran i učinkovit način.
Autogeno stanje karakterizira opuštanje na koje utječe lijeva polutka
mozga i slobodnija razmjena podataka s desnom polutkom. Ovo dovodi do veće dostupnosti svjesnog i nesvjesnog sadržaja: osjećaja, intuicije
i mašte. Ponekad ovo može uključiti uznemiravajuće emocije i sjećanja koja su
prethodno bila potisnuta. Detaljna proučavanja autogenih otpuštanja i simptoma
tijekom AT-a pokazala su odnos ovih nastajućih emocija i uspomena prema
sadašnjim tegobama vježbača, njegovom kliničkom stanju i mogućim događajima iz
prošlosti vježbača.
Bavljenje
'nedovršenim poslovima'
Razvijene su različite tehnike za obradu i 'rasterećenje' od takvog
uznemirujućeg sadržaja ukoliko bi se on pojavio tijekom osnovnih vježbi AT-a i
one bi trebale biti dovoljne za većinu vježbača. Međutim, ako postoji značajna
količina 'nedovršenih poslova' koji zahtijevaju specijaliziran tretman, vježbač
može pohađati tečaj autogene neutralizacije. Ovo je terapeutski produžetak AT-a
i može se smatrati kao oblik psihoterapije.
Neutralizacija se
normalno vježba neko vrijeme nakon što završi osnovni tečaj AT-a. Vježbač nastavlja
redovito vježbati osnovne vježbe AT-a kod kuće, dok obavlja individualnu
terapiju s terapeutom koji je završio (prošao kroz) opsežnu obuku tehnike AT-a.
Indikacije:
- traumatska iskustva naznačena verbalno ili na formularu procjene
- visoka razina autogenog otpuštanja
- visoka razina emocionalne uzbuđenosti
- dugotrajno pojavljivanje diferenciranih mentalnih predodžbi (duševnih slika) tijekom AT-a.
Tijekom autogene neutralizacije vježbač mijenja svoj stav od običnog
stanja pasivne koncentracije na standardna gesla (formule), prema
gledatelju-sličnom stavu pasivnog prihvaćanja bilo kojeg sadržaja koji se može
pojaviti u svijesti. Ova promjena je praćena punim, slobodnim i spontanim
verbalnim opisom bilo kojih dojmova koji se mogu pojaviti, npr. motorna, osjetilna i vizualna iskustva. Psihički mehanizmi dozvoljavaju
selektivno otpuštanje koje se spontano prilagođava toleranciji vježbača. Može
se pojaviti istovremeno serijsko ponavljanje otpuštanja različitih dijelova
mozga.
Rezultat je postupno rasterećenje traumatskog ili uznemiravajućeg
sadržaja tijekom procesa obrade i ponavljanja, sve dok taj proces ne dođe do
svog prirodnog završetka. Ovo može zahtijevati 20 - 120 minuta po vježbi.
Određene teme mogu se pojaviti u više navrata i postupno se integriraju prije
nego što se propusti drugi sadržaj.
Osnovno
načelo ove
terapije je neuplitanje (bilo vježbača ili voditelja/terapeuta) i potporna skrb
(supportiveness). Čini se da ovdje postoji manji prijenos i manja ovisnost o
terapeutu nego u drugim psihoterapijskim disciplinama. Zapravo, u konačnici je ovisnost o terapeutu potpuno
eliminirana, kad vježbač samostalno nauči ove vježbe.
Prije početka ovu metodu treba objasniti i raspraviti s vježbačem čija
motivacija mora biti velika. Vježbač vježba jednom tjedno s terapeutom. Vježbe
se snimaju, i vježbač kod kuće kasnije prepiše vježbe. Unutar ovog procesa
događa se važan aspekt neutralizacije iznijetog sadržaja: vježbač prvi put čuje
sebe kad govori, zatim čuje opet kad zapisuje i u isto vrijeme čita zapis.
Postoji tjedni pregled materijala prethodnog tjedna i njegovu interpretaciju
vrši isključivo vježbač. Ovo se odnosi na pisane sadržaje, crteže ili slike.
Unutarnja mudrost
Vježbači su često začuđeni unutarnjom mudrošću koja leži u pozadini
redoslijeda vježbi kao i intenzitetom izranjajućeg sadržaja. Izgleda kao da je
podsvijest strpljivo čekala sigurnu okolinu i okolinu punu podrške te
prihvaćajući stav svijesti prije otpuštanja uznemiravajućeg sadržaja za ponovnu
procjenu. Neki ljekoviti mehanizam kao da zna koliko se sadržaja može
integrirati u isto vrijeme i u kojem odgovarajućem slijedu.
Uloga terapeuta
Uloga terapeuta je da olakša ovaj prirodni proces nuđenjem
suportivne (pune podrške) i podržavajuće okoline i isto tako mora biti svjestan
mnogih finih (vještih, suptilnih) načina na koji
vježbač, svjesno ili nesvjesno, može omesti ili preusmjeriti taj proces.
Tehnika zahtijeva visoko senzitivne i dobro uvježbane terapeute koji su
temeljito upoznati s teorijom i praksom tehnike i koji imaju iskustvo iz prve
ruke kao vježbači autogene neutralizacije. Bitno je neuplitanje i obrada
otpora.
Kontraindikacije
One su isto kao i za meditativne vježbe: ako ego nije dovoljno jak da obradi pojavljivanje prevelike količine
traumatskog sadržaja.
5: Proces AT-a
Kad vježbači vježbaju AT tijekom nekoliko tjedana i mjeseci te to
postane dio njihovog načina života, oni izvješćuju
o brojnim promjenama u smjeru boljeg zdravlja, ravnoteže, emocionalne
stabilnosti i oslobađanju od tjeskobe i stresa. Ove izvještaje je potvrdilo
nekoliko objektivnih studija fizioloških promjena koje prate redovito vježbanje
AT-a. Središnja promjena zbog vježbanja AT je pasivna koncentracija, odvojeno,
ali pozorno stanje svijesti u kojem se vježba
AT.
Stres i moderan
život
Kako se tempo svakodnevnog
života ubrzava, svakodnevno iskustvo može često postati borba da bi se postigli
ciljevi, poštovali rokovi, organizirali naše vrijeme i imali zadovoljavajuće
odnose s kolegama i obitelji. Dok ove aktivnosti imaju svoje mjesto u našim
životima, usredotočenje isključivo na njih, može dovesti do tjeskoba,
frustracija, osjećaja neuspjeha i osjećaja da na naš život utječu događaji koji
su van naše kontrole. Mi možemo postati nesvjesni prema upozoravajućim
znakovima naših tijela i naše podsvijesti, ali i prema emocionalnim potrebama
naših prijatelja i obitelji. U tom smislu možemo izgubiti širi smisao života.
Borba ili bijeg
Odgovor 'borba ili bijeg' je prastara fiziološka reakcija prema
primijećenoj prijetnji ili izazovu, kao što je na primjer pogled na
potencijalni plijen ili grabežljivca. Zjenice se prošire, srce ubrzano kuca,
adrenalin se izlučuje, dušnice u plućima se proširuju, želučane kretnje se
smanjuju, mišićna snaga se povećava. Tijelo se priprema za fizički napor i
energija se preusmjerava s nehitnih zadataka kao što je na primjer probava
hrane.
Taj će napor biti tipično kratkotrajan, kriza ili izazov će proći i
sustav će se s vremenom prebaciti u stanje 'odmora i probave'. Zjenice će se
suziti, brzina otkucaja srca će se smanjiti, probava će se pojačati.
Lako se može vidjeti kako je takav sustav bio prilagođen našim precima
lovcima-skupljačima. U modernom životu, međutim, mi smo neprekidno izloženi
izazovima koji ne vode u iznenadnu fizičku aktivnost i ne smanjuju se u kratkom
vremenu.
Stresovi kao što su na primjer život s neprestanom prijetnjom
predstojećeg gubitka posla ili čekanje na rezultate medicinskih testova, može
trajati tjednima ili mjesecima bez predaha. Opažena prijetnja prema našem
psihičko-tjelesnom sustavu na poslu ili u domu ne vodi naravno prema bijegu ili
borbi, barem ne na društveno prihvatljiv način, tako da nam preostaje samo
dugotrajna napetost. Savjet 'otići na brzu šetnju da biste se umirili' u ovim
situacijama zbilja ima svoju biološku mudrost.
Naš ljudski doseg jezika i logike daje nam sposobnost predviđanja
prijetnji koje su prilično apstraktne, zamišljanja rezultata tih predviđanja i
reagiranja prema našim predodžbama kao da su realne. Naši kućni ljubimci mačka
ili pas očekujući rezultat odlučujuće rendgenske snimke ili analize krvi nemaju
ni najmanje očekivanog straha koji doživi čovjek u istoj situaciji. U ovom
smislu, mi smo žrtve vlastite sposobnosti promišljanja.
Zato nam je potreban alat kao što je AT koji nam omogućava prebacivanje u stanje 'odmora i probave' po želji.
Pozitivni učinci
AT-a
Redovito vježbanje AT-a i pasivne koncentracije pojačava prijelaz na
drugačiji način opažanja, prema egu koji promatra bez prosuđivanja ili bez
nastojanja (ulaganja napora). Ovo će biti novo iskustvo mnogim vježbačima AT-a
i zahtijevati će pažljivo objašnjenje i podršku voditelja treninga (terapeuta).
Ne postoje nikakvo pravilni ili nepravilni rezultati tijekom vježbanja
AT-a, i sve što se zahtijeva, je vježbanje u pravom tjelesnom i duševnom stavu.
Redoviti vježbači AT-a izvješćuju o sljedećim učincima:
- nestajanje tjeskobe
- veća prilagodljivost na emocionalne i tjelesne poremećaje
- središte mira u njima i osjećaj povratka kontrole nad svojim životima
- veća spontanost u njihovim odnosima
- nestajanje neželjenih navika.
Može također postojati porast kreativnosti i otvorenost prema intuiciji.
Vježbači AT-a mogu postati svjesniji i spremniji za emocije, osjećaje i
sjećanja, uključujući uznemirujuća sjećanja koja su mogla biti potisnuta na
neko vrijeme.
Nadalje, uloga terapeuta je
presudna u pomaganju vježbaču da upravlja i vodi bilo koje 'nedovršene poslove'
koji se mogu pojaviti tijekom AT-a.
Ovaj proširen pristup prema osjećajima, sjećanjima, intuiciji i
kreativnosti sugerira otvaranje komunikacije preko korpusa kalozuma, spojnog
mosta između dviju polutki mozga. Analiza aktivnosti središnjeg živčanog
sustava tijekom AT-a doista je pokazala povećano izjednačenje aktivnosti lijeve
i desne polutke mozga zajedno s porastom aktivnosti alfa valova u EEG-u i
pomakom u teta regiji.
Izvješća o fiziološkim testovima također pokazuju smanjenu razinu stresa
kod vježbača AT-a s izmjerenim smanjenjem krvnog tlaka i koncentracije
kortizola u krvi ('hormon stresa').
6: Kliničke
primjene AT-a (Uporaba AT-a za očuvanje zdravlja i liječenje nekih bolesti i
poremećaja)
AT ima široki potencijal za liječenje različitih medicinskih stanja.
Liječenje velikog broja ovih stanja s AT-om podrobno je dokumentirao Luthe
(vidi Literaturu dolje).
Za opće tegobe, kao što su na primjer
nesanica i tjeskoba, značajno poboljšanje može se često pojaviti u roku od nekoliko tjedana. Vježbači
AT-a se mogu često osloboditi korištenja lijekova za smirenje i za spavanje.
Dublje ukorijenjeni problemi mogu zahtijevati više vremena i strpljenja od
vježbača i voditelja / terapeuta.
Stanja koja povoljno reagiraju na vježbanje AT-a uključuju migrenu,
artritis (kostobolju), kolitis (upalu debelog crijeva), sindrom iritabilnog
kolona i visok krvni tlak. Neki dijabetičari su prepolovili količinu inzulina
nakon redovitog vježbanja AT-a i u mnogim slučajevima mogu se smanjiti količine
drugih oblika lijekova.
Svi kandidati za AT susreću se s voditeljem treninga (terapeutom) prije
tečaja da bi obavili detaljnu procjenu. Ako je vježbač bio upućen na trening
zbog specifičnog medicinskog stanja ili ako se tijekom procjene pojavi
medicinski problem, indicirano je zatim pažljivo praćenje stanja vježbača
tijekom i nakon treninga. Osim u slučaju ako je
voditelj treninga (terapeut) medicinski osposobljen, treba postojati bliska
suradnja između voditelja treninga i liječnika vježbača.
AT nije površna
tehnika opuštanja (relaksacije)
AT je dostupan kao dio Državnog
zdravstvenog sustava Ujedinjenog kraljevstva (National Health Service, NHS) u
Kraljevskoj homeopatskoj bolnici u Londonu (Royal London Homeopathic Hospital, RLHH)
gdje su liječnici i psihoterapeuti vodili tečajeve tijekom posljednjih 20 godina.
Studije provedene u RLHH, na Sveučilištu Exeter i širom svijeta zaključile su da je AT koristan alat koji pomaže smanjiti
tjeskobu, poboljšati kvalitetu spavanja i sna, pojačati
pozitivne emocije i osjećaj osobne kontrole.
U Dublinu (Irska), AT je bio korišten kao pomoć u liječenju neplodnosti,
nakon što je bilo otkriveno da je dobar dio
žena koje nisu mogle zatrudnjeti, imao visoku razinu hormona stresa prolaktina
koji djeluje kao prirodno kontracepcijsko sredstvo. Nakon
redovitog vježbanja AT-a, smanji se razina prolaktina i povećava se broj
trudnoća.
Dr. Malcolm
Carruthers, koji je predvodio primjenu AT-a u Velikoj Britaniji, rekao je: 'AT je
most između alternativne i klasične medicine... Treba naglasiti da ovo nije površna tehnika opuštanja. AT djeluje na
prilično dubokoj razini. To je dobra terapijska tehnika, ali to je istovremeno
i snažna terapijska tehnika ako se primijeni na pravi način.'
Studija Dr Carruthersa, Poboljšanje
zdravlja duševnim i tjelesnim vježbanjem, British Journal of Holistic Medicine,
1984: 1 (2: 142-147) pokazala je da redovito vježbanje AT-a ima sljedeće
značajne učinke: smanjenje frekvencije pulsa u mirovanju, smanjenje sistoličkog
i dijastoličkog krvnog tlaka, smanjenje koncentracije kolesterola, triglicerida
i slobodnih masnih kiselina u krvi. Dugotrajna studija (Carruthers M, Patel et
al, Pokus opuštanja u smanjenju srčanog
rizika: 4 godine praćenja, British Medical Journal, BMJ, 290, 1985) pokazala je učinkovitost
AT-a u smanjenju rizika srčanog udara.
Kermanijeva studija osoba
zaraženih HIV-om (Stres, emocije,
autogeni trening i AIDS) pokazala je da je AT pomogao pacijentima
kontrolirati (ublažiti) simptome (u kontroli
simptoma) kao
što su bolovi, noćno znojenje, proljev i gubitak težine. Vježbači AT-a također
su izvijestili o poboljšanju kvalitete života i o pozitivnijem pogledu na
život. Kermani je također izvijestio da su vježbači imali prosječno vrijeme
preživljavanja od 18 mjeseci, što je duže vrijeme od onog u drugim studijama.
Specifične
indikacije AT-a
U donjoj tablici opisane su neke bolesti i poremećaji kod kojih se
uspješno primjenjuje AT.
|
Tjelesni sustavi
|
Specifične
indikacije AT-a kod bolesti i poremećaja
|
|
Kardiovaskularni
(srčano-žilni)
|
Srčane aritmije, ishemijska bolest srca, angina pectoris (bol u
grudnom košu), oporavak nakon infarkta miokarda (srčanog udara), hipertenzija
(povećani krvni tlak), poremećaji periferne cirkulacije, crvenjenje, neuroza
srca
|
|
Respiratorni (dišni)
|
Astma, sindrom hiperventilacije (pretjeranog disanja), neurotski kašalj,
ponavljajuće infekcije
|
|
Gastrointestinalni
(probavni)
|
Funkcionalni poremećaji gutanja, alergija na hranu, dispepsija (slaba
probava), peptički ulkus (vrijed), sindrom iritabilnog crijeva, neki
poremećaji žuči, ulcerativni kolitis (upala debelog crijeva)
|
|
Genitourinarni
(spolno-mokraćni)
|
Poremećaji
mokraćnog mjehura, spolni poremećaji, trudnoća
|
|
Mišićnokoštani
|
Reumatoidni artritis (kostobolja), ne-zglobni reumatizam, artralgija
(bol u zglobovima), degenerativna bolest zglobova, križobolja, sindromi boli
i napetosti
|
|
Endokrini i
metabolički (žlijezde s unutarnjim lučenjem i mijena tvari)
|
Dijabetes melitus (šećerna bolest), poremećaji štitne žlijezde, neki
lipidni poremećaji (poremećaji masnoća u krvi), neki oblici neplodnosti,
premenstrualni sindrom, autoimuni poremećaji (HIV i AIDS)
|
|
Neurološki
(živčani)
|
Glavobolja, migrena, tremori, grčevi mišića lica, blefarospazam (grč
vjeđa), neuralgije i fantomski bolovi (bolovi u amputiranom udu), ozljede
mozga, epilepsija (padavica), cerebralna paraliza, Parkinsonova bolest
|
|
Psihološki
poremećaji
|
Tjeskoba, fobijska tjeskoba, depresija, poremećaji sna, ovisnost o
lijekovima za smirenje (trankvilizeri), poremećaji ponašanja, panični
poremećaji, sindrom stresa, post-traumatski stresni poremećaj, nerazriješena žalost, poremećaji prehrane, distresni poremećaj
kod kroničnih bolesti, neka stanja kroničnog umora
|
Literatura:
- O'Moore, Harrison, Murphy & Carruthers, Psychosomatic
aspects in idiopathic infertility: Effects of treatment with Autogenic Training,
Journal of Psychosomatic Research, 27, p145-151, 1983
- M. Carruthers, Health promotion by mental and physical training,
British Journal of Holistic medicine 1985; 1(2): p142-147
- K. S. Kermani, Stress, emotions, autogenic training and aids, British
Journal of Holistic medicine 1987; 2: p203-215
- Dr Johannes Schultz & Dr Wolfgang Luthe, Autogenic Therapy Vols 1 - 6,
Grune & Stratton, New York, 1969
7: Ne-kliničke
primjene AT-a
Osim (povrh) njegove sposobnosti unapređenja
zdravlja i
pojačanja oporavljajućih snaga tijela, čini se da AT uravnotežuje naše duševne
sposobnosti i usklađuje analitičku lijevu polutku mozga s emocionalnom,
inspiracijskom i kreativnom desnom polutkom.
Izgleda da je rezultat AT-a unutarnji mir, osjećaj dobrobiti i odmak
koji donosi 'najbolje od obaju svjetova'. Vježbači AT-a izvješćuju o boljem pristupu prema osjećajima i
intuiciji, ali također i o povećanoj sposobnosti za objektivnost i racionalno
mišljenje, uključujući i objektivnost o vlastitim emocionalnim odgovorima
(reakcijama).
Ukratko, čini se da AT može poboljšati (povećati) razmišljanje i
osjećanje cijelim mozgom, što može objasniti korist u mnogim vidovima života.
Umjetnici (pisci i glazbenici) često izvješćuju o povećanoj kreativnosti i
mašti.
AT u sportu
AT se koristio da se poveća učinkovitost sportaša u različitim
sportovima. U svojoj objavljenoj studiji o AT-u, Autogena terapija, Luthe je opisao različite koristi (niz prednosti) uključujući poboljšano vrijeme reakcije
i koordinaciju, povećanu izdržljivost i brži oporavak.
Iskustvo europskih sportaša i s britanskih ekipa gađanja puškama i
pištoljima ukazuju (sugeriraju) da
su poboljšanja učinkovitosti djelomice rezultat smanjene napetosti i tjeskobe
uoči natjecanja.
Voditelji autogenog treninga izvijestili su i o poboljšanju
učinkovitosti u drugim sportovima (golf, konjički jahački sport, tenis).
AT u poslovanju i
industriji
Istraživanje koje je provelo Britansko izvršno
tijelo za zdravlje i sigurnost (UK Health & Safety Executive, HSE) pronašlo (utvrdilo) je da se do 5 milijuna ljudi u
Ujedinjenom kraljevstvu osjeća 'vrlo' ili 'ekstremno' stresno zbog svojeg posla
i da se ukupno izgubilo 12.8 milijuna radnih dana zbog stresa, depresije i
tjeskobe u 2004./2005. godini
AT se opsežno koristi u industriji da bi se smanjili učinci stresa na radnom mjestu. Luthe je izvijestio o
nekoliko korisnih učinaka AT-a kod zaposlenika uključujući mirnije spavanje,
poboljšane stavove prema kolegama, veće zadovoljstvo poslom, veću inicijativu i
produktivnost, manji umor i lakše donošenje odluka. Rukovoditelji su
izvijestili o boljem načinu razmišljanja tijekom dugotrajnih pregovora.
Britanski voditelji treninga / terapeuti poučavali su u Nizozemskoj AT posadama
aviona da bi se ublažili sindrom brze promjene vremenske zone (Jet Lag) i
nesanica.
AT u obrazovanju
Luthe je otkrio da je poučavanje AT-a školske djece da bi se olakšalo
specifične poremećaje (kao što su bronhijalna astma, mokrenje u krevet i
mucanje) dovelo do niza drugih
pogodnosti,
uključujući poboljšanu pažnju i koncentraciju, bolje ponašanje u učionici i
poboljšane rezultate na testovima. Njegovi postdiplomci su izvijestili da su
oni mogli podnijeti veće opterećenje poslom prije ispita kao i zadane rokove
ako su redovito vježbali AT.
AT u svakodnevnom
životu
Većina vježbača smatra da je glavna prednost AT-a da vježbanje stvara u
nama središte mira koje nam pomaže nositi se sa stresovima svakodnevnog života.
'Ja to zovem sindrom žaljenja za
prošlošću,' govori autogeni terapeut Jane Bird. 'Kada sam počela vježbati
AT uistinu sam slučajno prolila mlijeko i mislila sam OK, mogu ga obrisati. Dok sam to radila, shvatila sam da nisam tako
reagirala prije vježbanja AT-a. AT ne može promijeniti okolnosti, ali može
promijeniti vaše reakcije prema njima. On je idealan za ljude s problemima
asertivnosti (potvrđivanja). Nakon AT-a, vježbači su mi rekli Izjašnjavam se kao nikada prije i bili
su ushićeni. AT je disciplina koja je, jednom naučena, vaša za cijeli život. Žao mi je što ga
nisam naučila kada su moja djeca bila mala. On je također odličan za trudnoću,
zato što se osjećaji mira i kontrole prenose na bebu.'
Literatura:
- Schultz,
Dr Johannes H & Luthe, Dr Wolfgang Autogenic Therapy Vols 1 - 6,
Grune & Stratton, New York, 1969
- Vanek, M & Cratty, B J Psychology and the Superior
Athlete, McMillan, London, 1970
AT unutar Državnog
zdravstvenog sustava Ujedinjenog kraljevstva (National Health Service, NHS)
Autogeni trening je jedna od širokog raspona komplementarih terapija
koje stoje na raspolaganju pacijentima NHS-a u Kraljevskoj londonskoj
homeopatskoj bolnici (Royal London Homeopathic Hospital, RLHH). Odjel autogenog
treninga u RLHH započeo je s radom 1985. godine. Od tada se povećao i razvio,
odražavajući povećanu svjesnost kako liječnika tako i pacijenata o osjetljivoj
psihofizičkoj ravnoteži (ravnoteži tijela i uma).
Kada je ta ravnoteža poremećena, dolazi do bolesti. AT je učinkovit
nemedikamentozni pristup koji može biti korišten da pomogne ponovo uspostaviti
ravnotežu i povratiti zdravlje i dobrobit.
Većina pacijenata koji dolaze u bolnicu imaju kronične zdravstvene
probleme, koji često loše reagiraju na konvencionalne lijekove. Njih su na
vježbanje AT-a uputili drugi liječnici iz bolnice kada je jasno kako liječniku
tako i pacijentu da je stres važan
sastavni dio
njihove bolesti. Oni su uhvaćeni u 'spiralu
simptoma stresa':
Stres pogoršava moje simptome.
Moji simptomi pogoršavaju moj stres.
NARODNI ZDRAVSTVENI LIST
MEDICINA I
ZDRAVLJE
Misli pozitivno u
interesu zdravlja
Kada je u pitanju ozdravljenje pomoću komplementarne ili
alternativne medicine, rijetko tko postavlja pitanje kako i zašto se to
dogodilo jer je bolesnicima važno jedino - što prije ozdraviti.
Znanstvenici, uključujući i liječnike, uz poneke iznimke,
teško prihvaćaju izlječenje bilo kojeg slučaja koje izlazi izvan granica
unaprijed isplaniranog liječenja, odnosno prihvaćaju samo utvrđene metode
školske, klasične medicine, a sve ostalo, dakle i komplementarnu medicinu,
stavljaju pod znak pitanja. Teoretičari i praktičari komplementarne medicine
jedinstveni su u tvrdnji da je tajna najvećeg dijela metoda komplementarne
medicine u tomu što bolesnici instinktivno (ali i svjesno) znaju da su oni ti
koji moraju odigrati aktivnu ulogu u vlastitom ozdravljenju. Upravo zbog toga -
metode komplementarnog ili alternativnog pristupa liječenju i imaju znatan
postotak uspješnih izlječenja.
Suvremena medicina sve češće prihvaća tvrdnju da pacijenti
koji vjeruju u vlastito izlječenje, odnosno u liječnika koji ih liječi, metodu
koja se primjenjuje i lijek koji se uzima, češće i brže ozdravljaju od onih
koji u navedeno sumnjaju. Očito je da psihičko tijelo djeluje na izlječenje fizičke
razine s kojom je neraskidivo vezano.
U izlječenju, ističu danas mnogi, vidnu ulogu igra
pozitivno mišljenje jer ono utječe na pobudu unutarnje energije, jača imunitet
i vodi u ozdravljenje.
Pogubni stres
Najnovija saznanja kažu da je prekomjerni stres jedan od
najčešćih uzročnika problema na radnom mjestu, u sportu i u obitelji. Sve više
se govori kako je stres uzročnik i mnogih bolesti, od onih najlakših pa do
najtežih. Ako stres zaista potiče aktiviranje bolesti, onda treba otkloniti
(amortizirati) uzrok pa će posljedice nestati ili biti ublažene.
U jednom izvještaju Ujedinjenih naroda navodi se da je
"stres postao jedan od najozbiljnijih problema prošlog stoljeća", a
nastavlja se i u ovom sadašnjem. Mnoge metode komplementarne medicine
"udaraju" upravo na uzroke bolesti, a ne na posljedice. Shvatiti
svoje probleme i naučiti živjeti svrhovitije i korisnije, dakle bolje i
kvalitetnije - temeljni je postulat preventivne borbe za zdravlje.
Većina ljudi trebala bi ozbiljno poraditi na promjeni
načina razmišljanja ili življenja - ako se želi spriječiti bolest ili postići
izlječenje. Jednako je važno razviti sposobnost usredotočenja na budućnost.
Prihvatimo li tvrdnju da i klasična i komplementarna
medicina liječe čovjeka, a ne bolest i da je svaki zdravstveni slučaj poseban,
onda ćemo se složiti i u mišljenju da svako iscjeljenje, odnosno izlječenje
postiže sam pacijent, dok je liječnik ili iscjelitelj taj koji mu - u tijeku
jednog razdoblja - pruža samo potporu.
Pozitivne misli - ljubav, dobrota, suosjećanje s ljudima
koji pate, radovanje životu, optimistički pristup životu - kažu i liječnici - u
čovjeku stvaraju pozitivnu vitalnu energiju, koja utječe na psihičku razinu,
ali i na svaku tjelesnu stanicu.
"Hormoni
sreće"
Američki liječnik dr. Deepak Chopra (u knjizi
"Savršeno zdravlje") ističe da stanice optimističnog čovjeka, osobe
"nabijene" pozitivnim mislima, proizvode "hormone sreće"
koji iscjeliteljski djeluju na čitav organizam. U slučaju negativnih misli
(apatija, depresija, mržnja, tuga, psihička bol, beznađe, ljubomora,
zavist...), odnosno onda kada je psihičko tijelo ispunjeno nezadovoljstvom,
ljudske stanice izlučuju "negativnu supstancu" koja pogubno, počesto
razarajuće djeluje na zdravlje.
Dakako, svaki stres, pa i onaj najslabijeg intenziteta,
može negativno djelovati na zdravlje. Ako ga već ne možemo izbjeći, potrebno ga
je liječiti. Prvi je korak u smanjenju, odnosno ublažavanju stresa - psihičko i
fizičko opuštanje. Postoji velik broj metoda opuštanja - od Jacobsonove napredne tehnike za
opuštanje mišića, preko različitih tehnika meditacije do joge, hipnoze,
bioloških reakcija, iscjeljivanja i autogenog treninga.
Može li
komplementarna medicina pomoći kod stresa?
Sugestija i autosugestija, meditacija i druge tehnike
opuštanja psihičkog i fizičkog tijela pripadaju području komplementarne
medicine iako ih - u novije vrijeme - prihvaćaju i oni koji su završili
medicinske fakultete klasičnog programa.
Francuski književnik Emile Coue (1857.-1926.) svojih
posljednjih šesnaest godina života posvetio je usavršavanju i širenju primjene
metode svjesne sugestije u svrhu liječenja. S razlogom ga mnogi drže
"apostolom terapeutske autosugestije". Vrlo energično promicao je
svoj sustav autosugestije - kao univerzalni lijek za ljudske nevolje.
Coueova metoda svodi se na djelovanje na čovjekovu
podsvijest - upornim ponavljanjem određene sugestije, pri čemu je odlučujući
činitelj imaginacija, a ne volja. On je autor znanstvene izreke: "Naše
djelovanje ne potiče volja, već sposobnost predočavanja." Poznata je
njegova sugestija: "Svakog dana, u svakom pogledu, sve više i više
napredujem."
Svoju metodu, kao i primjere iscjeljenja sugestijom -
autosugestijom (čak i najtežih bolesti - kao što su tumori) iznio je u knjizi
"Kako gospodariti sobom" koja može poslužiti i kao svojevrsni
priručnik samopomoći autosugestijom.
Autosugestija,
ipak, nije svemoguća
Autosugestija je namjeran ili nenamjeran proces
samouvjeravanja, pomoću kojega pojedinac mijenja svoje stavove, uvjerenja ili
obrasce ponašanja. Ona može, u određenim granicama, djelovati na emocije ili
samosvijest pojedinca.
Autosugestiju je - u psihoterapijske svrhe - sustavno,
među prvima, primjenjivao bečki liječnik Franz Anton Mesmer (1734.-1815.).
Premda službena, klasična medicina ne prihvaća metodu
liječenja sugestijom, odnosno autosugestijom, mnogi će liječnici - u
opovrgavanju vjerodostojnosti uspješnosti bioenergoterapeuta i sličnih
iscjelitelja - često reći kako su izlječenja brojnih metoda komplementarne
medicine rezultat - sugestije, odnosno autosugestije! I bolesnik i objektivan
liječnik složit će se u jednom: za bolesnika je najbolja ona metoda koja što
brže i što ugodnije dovodi do ozdravljenja. Međutim, treba ipak naglasiti:
metoda iscjeljivanja sugestijom ili autosugestijom nije svemoguća i pomaže samo
u određenim slučajevima, odnosno samo kod nekih bolesnika i kod nekih bolesti.
Ona ne može zamijeniti liječenje u slučajevima kada je potrebna kirurška
intervencija ili pomoći kod uznapredovalih bolesti, a pogotovo ne kod osoba
koje je ne prihvaćaju svjesno i duboko.
Djelotvorni
autogeni trening
Autogeni trening mogli bismo svrstati u domenu sugestije -
autosugestije. Ustvari, autogeni trening je metoda utjecaja na fizičko tijelo -
snagom predočavanja, dakle akcijom psihičkog tijela.
Tvorac metode autogenog treninga je neurolog Johannes
Heinrich Schultz (1889.-1970.). Temeljna bit autogenog treninga nalazi se u
koncentraciji na popuštanje napetosti, odnosno utjecaju na samoga sebe. Primjenjuje
se individualno i grupno, a koristi se radi uklanjanja funkcionalnih poremećaja
u radu nekih organa i stanja napetosti.
Osim terapijskih, važni su i pozitivni učinci što se
postižu i kod zdravih ljudi, a očituju se u povećanju psihičke i tjelesne
svježine i spremnosti za rad.
U najnovije vrijeme autogeni trening ušao je u skupinu
aktivnih autosugestivnih i oslobađajućih sustava vježbi. Primjenjuju ga i
liječnici, najčešće specijalizirani psihoterapeuti.
Iskustvo psihoterapeuta koji su, u liječenju,
primjenjivali metodu autogenog treninga govori da taj oblik komplementarne
medicine dobro pomaže kod ovisnosti (alkohol, pušenje, droge), anoreksije i
bulimije, tjeskobe, depresije, tuge, glavobolje, nesanice, raznih fobija,
stresa, raznih trauma, grčeva u mišićima, problema s kralježnicom, astme,
bronhitisa, povišenog krvnog tlaka, probavnim smetnji, osjetljivih crijeva, pa
čak i kod ekcema.
Autogeni trening oslobađa čovjeka negativnih emocija i
potiče stvaralaštvo pojedinca u svrhu poboljšanja vlastitog zdravlja. On pomaže
kod promjena na svim razinama tijela, uma, emocija i duha, što je istinska bit
holističkog pristupa u liječenju bolesti suvremenog čovjeka.
Osim toga, dobro je naglasiti, autogeni trening izvanredno
je moćno sredstvo prevencije koja može spriječiti nastajanje mnogih bolesti
povezanih sa stresom - kao uzročnikom.
Izbjegavanje
negativnih emocija
Znanstvena istraživanja nepobitno su utvrdila da osobe pod
stresom znatno lakše obolijevaju od pojedinaca bez stresa. Negativne emocije -
kao što su bijes, ljutnja, depresija, krivnja i frustracija - slabe ljudski
imunološki sustav pa je tijelo podložnije obolijevanju.
Tako je u znanstvenom izvješću NASA-e, prije tridesetak
godina, objelodanjeno kako imunitet astronauta u najboljoj formi biva narušen
zbog stresa njihova posla, a vraća se u normalu nakon što neko vrijeme provedu
bez stresnih događaja.
Usamljene osobe, ljudi s teretom bespomoćnosti i beznađa,
bolesnici koji ravnodušno prihvaćaju bolest ili se ne žele boriti protiv nje ne
samo da češće obolijevaju, nego doživljavaju brži napredak bolesti.
Pozitivne emocije - kao što su ljubav, humor, smijeh i
stvaralaštvo - čovjeku snaže imunitet, štite ga od bolesti i pomažu mu, kada se
pojavi bolest, u bržem ozdravljenju.
Američki psihijatar dr. Berthold Schwartz tvrdio je da
ljude koji se predaju pred životom ili odustanu od borbe protiv bolesti -
počinje napuštati vlastita životna energija, što dovodi do smrti. To, tzv.
"psihičko samoubojstvo" često se javlja kod gubitka voljene osobe, razočaranja
u ideale, gubitka posla ili saznanja o postojanju vlastite neizlječive bolesti.
Dakle, kod izbora između pozitivnog i negativnog
mišljenja, u interesu vlastita zdravlja, ne bi trebalo biti dileme.
Borislav Ostojić
Autogeni trening
Moderni je čovjek zapadne kulture neprekidno izložen stresu i napetosti.
Čovjek se ne može uobičajeno koncentrirati na redoviti posao, a da mu kroz
glavu neprekidno ne struje i ostale nepovezane, neobične i često uznemirujuće
misli.
Jedan jednostavan test koji svatko od nas može isprobati na sebi je
jednostavno brojanje od jedan do deset. Pokušajte u sebi brojati od jedan do
deset, a da vam istovremeno misli ne odlutaju ni u kojem drugom smjeru, ni na
kakav drugi sadržaj. Velika većina ljudi ne može uspjeti u tom jednostavnom
testu, jer smo prenapeti i preopterećeni životnim zadacima i problemima.
Autogeni trening se temelji na paralelizmu mišićne i psihičke napetosti
odnosno opuštenosti (relaksacije). Mišićna napetost (napetost
poprečno-prugastih mišića tijela) uzrokuje i pojačava psihičku napetost, a
psihička napetost uzrokuje i pojačava mišićnu napetost. Te dvije napetosti
stvaraju začarani krug koji na kraju dovodi do tjelesnih i psihičkih bolesti
(psihosomatske bolesti i psihoneuroze).
Međutim, za zdravlje je važniji sljedeći paralelizam: psihička
opuštenost uzrokuje i pojačava mišićnu opuštenost, a mišićna opuštenost (relaksacija
ili opuštenost poprečno-prugastih mišića tijela) uzrokuje i pojačava psihičku
opuštenost. Upravo je taj posljednji mehanizam osnova djelovanja autogenog
treninga.
Najveća je poteškoća praktične primjene autogenog treninga, nakon što
smo ga naučili na vježbama, sjetiti se u pravom trenutku (u trenutku stresa) opustiti
se u konkretnoj životnoj situaciji: nesuglasici sa supružnikom, djetetom,
suradnikom na poslu ili šefom. Ovdje nam mogu pomoći takozvani preklopnici koji
nas mogu uvesti u brzo opuštanje autogenim treningom kada to zahtijeva
situacija.
Preklopnici mogu npr. biti: 1. ovdje i sada, 2. disanje (brojanje daha).
Ovdje i sada
Dva
najvažnija pojma u životu jesu: ovdje
i sada.
Kad god se
pojavi neki problem, veliki ili mali, zapitajte se: Što se to događa ovdje i sada. Samo je to bitno. O prošlosti ne
moramo brinuti, jer ju ionako ne možemo promijeniti. Budućnost će nam donijeti
puno lijepih stvari, ali nemoguće ju je predvidjeti. Ono što je bitno je ovdje i sada. Treba reagirati i djelovati u skladu s onim što se događa ovdje i sada, a ne prema onome što se
dogodilo u prošlosti ili prema onome što strahujemo da bi se moglo dogoditi u
budućnosti. Zbog pretjeranog bavljenja prošlošću koju ne može promijeniti i
budućnošću koja je neizvjesna, čovjek gubi sigurnu sadašnjost.
Dakle, dva glavna pitanja na koja treba
obratiti pažnju jesu:
- Što se zbiva upravo sada?
- Što
radim?
- Što
mislim?
- Što
osjećam?
- Kako
dišem?
- Jesam
li opušten(a)?
- Što želim upravo sada?
Najteže u danom
trenutku, kad se čovjek nađe u problemima, je sjetiti se uvijek iznova ovih pitanja
i iskreno na njih sam sebi odgovoriti, a nakon toga kontrolirati disanje i
vratiti kontrolu nad sobom.
Čovjek u
problemima vrti misli oko tih problema i zbog toga je uznemiren te ne može
realno sagledati svoje stanje, kako osobno (svoje djelovanje, misli, osjećaje
itd.) tako i stanje oko sebe (svoje odnose s drugim osobama itd.).
Odgovorima
na tih nekoliko kratkih pitanja čovjek se vraća trenutnim događajima,
zbivanjima, osjećajima, strahovima i rješava ih onako brzo kako mu se
pojavljuju te ne gomila u sebi i oko sebe neriješena pitanja i probleme.
Preklop na ovdje i sada potreban je da bi se čovjek smirio
i realno sagledao trenutno stanje koje je jedino važno u reagiranju na okolicu.
Odredite si
nekoliko aktivnosti prilikom kojih ćete se redovito zapitati gornja pitanja,
npr. prije početka svakog obroka ili prije pijenja pića, prije svakog razgovora
s bitnom osobom u tvojem životu, pri prolasku kroz vrata i sl.
Naročito je
važno da se zapitate ova pitanja kad se nalazite u stanju akutnog stresa,
tjelesnog i duševnog, i ne nalazite izlaz iz 'spirale simptoma stresa'. To može
biti bilo koja emocionalna uznemirenost zbog nesuglasica ili sukoba s drugim
osobama, kao i zbog vlastitih strahova, nedoumice ili pojačane tjeskobe.
Kad god vam
ubrzano lupa srce, imate knedlu u grlu, otežano dišete, znojite se u mirovanju,
osjećate napetost u tijelu i u duhu, vrijeme je da učinite nešto pozitivno za
sebe, a to je da se čim prije opustite, kako tjelesno, tako i duševno.
I zato se
pitajte, kad god je to moguće, ovih nekoliko važnih pitanja:
Što se
DOGAĐA upravo sada? Što RADIM upravo sada? Što MISLIM upravo sada? Što OSJEĆAM
upravo sada? Kako DIŠEM upravo sada? Jesam li OPUŠTEN(a) upravo sada? i Što ja
ŽELIM upravo SADA?
Janette Rainwater, You're In Charge, A Guide To Becoming Your Own
Therapist, Turnstone P, 1981
2.Drugi
važan preklopnik može biti brojanje daha
tj. deset udaha i izdaha:
Udah (udah)
- jedan (izdah), udah (udah) - dva (izdah), udah (udah) - tri (izdah), udah
(udah) - četiri (izdah), udah (udah) - pet (izdah), udah (udah) - šest (izdah),
udah (udah) - sedam (izdah), udah (udah) - osam (izdah), udah (udah) - devet
(izdah), udah (udah) - deset (izdah).
Andre Van Lysebeth,
Pranayama – dinamika dihanja, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1979
Duboko,
mirno i ravnomjerno disanje u kratkom vremenu dovodi ne samo do tjelesnog, već
i do duševnog opuštanja, koje onda produbljujemo vježbama autogenog treninga.
Što se čovjek može više opustiti, to se bolje osjeća. Praktično svatko
može poboljšati svoje stanje vježbanjem opuštanja posebnim treningom. Sljedeći
simptomi i tegobe mogu se ublažiti primjenom umijeća opuštanja: tjeskoba i
strahovi, tenzijska glavobolja, stanja umora i apatije, strah od društvenih
situacija (izlaženje, putovanje, itd.), neki tipovi psihoseksualnih problema –
frigidnost i impotencija, astma, ekcem, dispepsija (loša probava), otežana
koncentracija i poteškoće kod učenja. Poboljšanje se može primijetiti i kod
povećanog krvnog tlaka, nesanice, depresije, hipohondrije, kroničnog kolitisa,
tikova, funkcionalne (emocionalne) tahikardije, tremora, dismenoreje,
alkoholizma, Parkinsonove bolesti te mucanja.
Cilj opuštanja je ovladavanje posebnim načinom samokontrole i zatim
korištenje naučene vještine u bilo kojoj društvenoj situaciji ove naše
prenapete kulture kao i njezina primjena na velikom broju osobnih problema.
Svatko tko zbilja ovlada vještinom opuštanja može je primijeniti čak i usred
iscrpljujućih društvenih okupljanja, a da to nitko i ne primijeti. Zapravo, dok
se umijeće opuštanja ne može primijeniti na takav način, ono nema nikakvu
vrijednost.
Prije nego što uopće počnete vježbati opuštanje proučite nešto teorije,
ali ne započinjite vježbama prije nego što čvrsto odlučite da ćete ozbiljno
pokušati savladati tu vještinu. Također, pristupite vježbanju otvorena uma, a
ne da biste jednostavno dokazali da to ne djeluje. Budite spremni naporno raditi
vježbajući kratko i redovito i ne očekujte brze rezultate. Naposljetku, vi ćete
naučiti novu vještinu, kao što su vožnja automobila ili sviranje klavira, a u
tim slučajevima vi zbilja ne očekujete da ćete savladati vještinu bez mnogo
ponavljanja tijekom mnogo tjedana vježbi. Čak i tada, neki će biti bolji
pijanisti od drugih te to isto tako vrijedi i za umijeće opuštanja. Opuštanje
će tako pomoći različitim ljudima s različitim problemima u različitom stupnju.
Mnoge tehnike tjelesne i emocionalne kontrole naglašavaju važnost
kontroliranog ravnomjernog disanja. Na primjer, bilo tko, tko je akutno
emocionalno uzrujan, može si pomoći koncentriranjem na sporo duboko disanje. Ovo
ne samo da odvraća pažnju od neposrednog uzroka uzrujanosti, već također ublažava
kemijske poremećaje u tijelu koje je uzrokovalo prethodno nepravilno disanje, a
koji, sami po sebi, pojačavaju unutarnji osjećaj tjeskobe. Čak i u
''normalnom'' stanju, usporavanje i produbljenje disanja može uzrokovati slične
promjene i sličan osjećaj povećane smirenosti.
Ian C. A. Martin,
The Art and Practice of Relaxation, Hodder and Stoughton, London, 1978
…uzaludno je gubiti vrijeme baveći se našom prošlošću, jer se ona ne
može izmijeniti. Istina je, doduše, da prošlost utječe na sadašnjost, ali to ne
znači da moramo biti robovi prošlosti. Uvijek možemo poduzeti nešto što će naš
život učiniti boljim i sretnijim.
Mi ne možemo isključiti našu kreativnost, i ne biti je svjesni kad nam
je život izvan kontrole. Možemo, međutim, naučiti da ne moramo prihvatiti ono
što nam naš sustav kreativnosti nudi, ako možemo naći organizirana ponašanja
koja ćemo neko vrijeme koristiti kako bismo ponovno uspostavili kontrolu.
William Glasser, Teorija kontrole, Novo objašnjenje načina na koji
kontroliramo svoje živote, Alineja, Zagreb, 1997
